AirTag na ogrlici — kad je dovoljan, a kad je to pogreška

Kako AirTag traži — i zašto sve stoji na tome

AirTag nema GPS ni vezu s mobilnom mrežom. To je mali Bluetooth odašiljač s gumbastom baterijom. Svoju lokaciju ne zna i nikamo je ne šalje.

Umjesto toga radi ovo: svakih nekoliko sekundi pošalje kratak signal. Kad pokraj njega prođe iPhone ili neki drugi Appleov uređaj, uhvati taj signal, doda mu svoju vlastitu lokaciju i pošalje je u mrežu Pronađi. Ti onda u telefonu vidiš gdje je posljednji put bio tuđi iPhone koji je čuo tvoj AirTag.

To je cijeli princip. Nema u njemu ničeg lošeg — genijalno je jeftin i radi bez naknada. Ali ima jedan uvjet koji proizvođač na kutiji ne piše velikim slovima: AirTag se pronađe samo ondje kuda prolaze ljudi s iPhoneom.

Apple to kaže izravno: AirTag je za traženje stvari, a ne za praćenje životinja i ljudi.

Kad je AirTag na ogrlici dovoljan

Budimo pošteni. Postoje situacije u kojima AirTag obavi posao za djelić cijene bilo čega drugog:

• Pas koji je pobjegao u stambenom naselju ili u središtu grada. Posvuda su ljudi s telefonima, lokacija se često osvježava i točna je na nekoliko desetaka metara. Ako je pas otrčao iza ugla i čeka ispred trgovine, AirTag će te dovesti do njega.
• Pas koji se izgubio kod nekoga u kući. Susjed koji ga je uzeo k sebi vjerojatno ima iPhone u kuhinji — a ti vidiš o kojoj je kući riječ.
• Ogrlica koja je pala u šetnji i leži negdje uz pločnik. Stvar koja se ne miče s vremenom se „pronađe“, kad netko prođe pokraj nje.
• Kao rezerva na oprsnici uz pravi lokator — jeftino, ništa ne smeta, a u gradu daje drugi izvor lokacije.

I jedna stvar koju AirTag ima zaista dobro riješenu: označavanje kao izgubljenog. Tko ga pronađe i prinese mu telefon, vidi tvoju poruku i kontakt. To je upravo ono što bi trebala raditi svaka stvar na vratu psa — i to je razlog zašto i mi na kućištu imamo QR kod za nalaznika.

Kad je to pogreška — i zašto „opasna“

Sada druga polovica. Pas ne bježi prema tome gdje ima iPhonea. Bježi za srnom u šumu, za mirisom preko polja, pred petardama bilo kamo. I upravo se ondje AirTag ponaša ovako:

1. U šumi, na polju i na selu ne pokazuje ništa — ili pokazuje staru lokaciju.

Ako pokraj psa nije prošao nitko s iPhoneom, mreža o njemu ništa ne zna. U aplikaciji vidiš posljednju lokaciju koju je netko uhvatio — možda rub šume prije sat vremena. Točka na karti izgleda kao lokacija psa. Nije. To je mjesto na kojem ga je posljednji put čuo tuđi telefon. Pas je od tada kilometrima dalje.

To je ono „opasno“ iz naslova: ne to da AirTag ne radi, nego to da izgleda kao da radi. Tražiš na pogrešnom mjestu s osjećajem da tražiš na pravom.

2. Ne može se „prebaciti na praćenje uživo“.

Kod psa koji trči trebaš lokaciju svakih nekoliko sekundi. AirTag ti je daje kad se pokraj njega slučajno pojavi sljedeći iPhone — za minutu, za sat, nikad. Brzinu osvježavanja ne kontroliraš ti, nego prolaznici.

3. Precizno traženje radi samo izbliza.

Strelica koja te do AirTaga dovede s točnošću od jednog metra radi na udaljenosti od nekoliko desetaka metara od tvog telefona — a u punom dometu samo s novijim iPhoneom. Izvrsno za ključeve ispod kauča. Za psa koji je iza brda, bezvrijedno.

4. Ništa ti neće reći da je pas otišao.

Sigurna zona, upozorenje na bijeg iz dvorišta, povijest rute — to su funkcije uređaja koji zna i javlja svoju lokaciju. AirTag je ne zna. Da pas nedostaje, saznat ćeš tek kad to primijetiš.

5. Na vratu psa to je gumbasta baterija u plastičnoj futroli.

AirTag radi na zamjenjivoj bateriji CR2032 — a psi grizu. Progutana gumbasta baterija počne nagrizati tkivo u roku od nekoliko desetaka minuta do nekoliko sati; to je put ravno veterinaru i nemoj izazivati povraćanje. To nije razlog da AirTag odbaciš — to je razlog da ga staviš u čvrstu futrolu i redovito ga provjeravaš.

6. Telefon s Androidom lokaciju ne prenosi.

Mrežu Pronađi čine Appleovi uređaji — iPhonei, iPadi, Macovi. Telefon s Androidom koji prođe pokraj psa njegovu lokaciju u mrežu neće poslati. Ono što Android može: ako netko uhvati psa i prinese AirTagu telefon, pročitat će poruku i tvoj kontakt. Za to ga ipak najprije mora imati u rukama — a u mjestu gdje iPhone ima manjina ljudi, „gusta mreža“ odjednom postaje rijetka.

Što zapravo plaćaš kod GPS ogrlice s pretplatom

Ovdje dolazimo do pitanja koje stoji iza cijele teme: „Zašto plaćati svaki mjesec kad je AirTag besplatan?“

Odgovor je u tome tko šalje lokaciju. GPS ogrlica u sebi ima vlastitu SIM karticu. Lokaciju sama dozna od satelita i pošalje je preko mobilne mreže — iz šume, s polja, s vikendice, s autoceste — a da pokraj nje nitko ne mora proći. Pretplata plaća tu SIM karticu, poslužitelje i karte. Kao s telefonom: uređaj kupiš jednom, ali zvati možeš samo s tarifom.

Zato te dvije stvari nisu konkurenti, nego odgovori na dva različita pitanja:

Kako to izgleda s Tifikom

Ogrlica sama dozna svoju lokaciju i pošalje je preko vlastite SIM kartice. Vani je šalje svakih pet minuta, a kad psa tražiš, prebaciš na praćenje uživo s lokacijom svakih pet do deset sekundi. Radi svugdje gdje ima mobilne pokrivenosti, uključujući putovanja po Europi.

S telefona joj upališ svjetlo i pustiš zvuk — i kad je pas kod kuće, a ogrlica štedi bateriju. Sigurna zona javit će ti kad je pas napusti. A za nalaznika je na kućištu QR kod: fotografira ga bilo kojim telefonom, vidi ime psa i jednim gumbom ti se javi, a tvoj broj ne postaje javan.

Baterija traje 14 dana uz uobičajeno korištenje — dakle uz otprilike dva sata vani dnevno i ostatak dana kod kuće. Kod psa koji je cijeli dan vani to je pet dana.

A ako AirTag već imaš? Zadrži ga. Na ključevima je izvrstan — a na ogrlici može ostati kao rezerva za grad. Samo neka ne bude jedino na što se oslanjaš kad pas nestane iza ruba šume.