Pas mi je pobjegao — što učiniti u prvom satu

Najprije tri stvari koje nemoj raditi

1. Nemoj ga juriti. Pas za kojim trčiš trči dalje — bila to igra ili strah, ishod je isti. Zastani, čučni, govori mirno. Ako ga vidiš, okreni se i udaljavaj od njega; mnogi psi tada potrče za tobom.
2. Nemoj vikati ljutito. Pas koji u tvom glasu čuje ljutnju vraća se nevoljko ili se uopće ne vraća. Zovi ga onako kako ga zoveš kad ga čeka poslastica.
3. Nemoj odmah otići s mjesta. Prvih deset do petnaest minuta ostani ondje gdje je pas posljednji put viđen. Velik dio pasa nakon prvog straha vrati se sam — na mjesto gdje te ostavio.

Prvih 15 minuta — na licu mjesta

• Zastani i osluškuj. Zvončić na ogrlici, lavež, šuškanje u grmlju. Isključi glazbu, skini kapuljaču.
• Pozovi ga mirno i čekaj. Ne deset puta zaredom — pozovi, pričekaj pola minute, pozovi ponovno. Ako imaš zviždaljku ili zvuk na koji je naučen, upotrijebi njega.
• Zapamti točno mjesto i vrijeme. To će biti prvo pitanje svakoga koga nazoveš i točka od koje kreće potraga.
• Ako si u šetnji s nekim, razdvojite se: jedno ostaje na mjestu, drugo ide najvjerojatnijim putem — kući, do auta, do vode, putem kojim ste došli.

U prvom satu — proširi krug

Reci ljudima oko sebe. Trkačima, biciklistima, ljudima sa psima, ljudima u vrtovima. Kratko: pasmina ili veličina, boja, ime, tvoj broj. Zamoli ih da ti se jave i kad su ga samo vidjeli — smjer vrijedi jednako kao i pas.

Objavi u lokalnim grupama. Grupa tvog mjesta ili kvarta, grupa za izgubljene i pronađene životinje u tvojoj županiji, grupa vlasnika pasa iz susjedstva. Jedna objava s fotografijom, mjestom, vremenom i brojem. Zamoli da je podijele — lokalna grupa doseže više ljudi nego tvoj profil.

Nazovi ondje kamo ljudi odnose pronađene pse:

• sklonište za životinje za tvoju općinu ili grad — prihvat izgubljenih životinja organizira i plaća općina ili grad, a sklonište mora primati prijave o izgubljenim životinjama i tražiti njihove vlasnike. Ako ne znaš koje sklonište pokriva tvoje mjesto, pitaj općinu ili grad. U Zagrebu je to Infocentar za izgubljene i pronađene životinje skloništa Dumovec: nestanak prijavljuješ na 01 2008 352, radnim danom od 8 do 19 h, subotom od 8 do 14 h i nedjeljom od 8 do 12 h,
• skloništa u susjednim općinama — pas tijekom noći prijeđe dalje nego što se čini, a važno je gdje ga netko pronađe,
• veterinare u blizini — tko pronađe psa, često ga odnese najbližem veterinaru da mu očita čip,
• svog veterinara — on nestanak upisuje u Upisnik kućnih ljubimaca.

Prijaviti nestanak je zakonska obveza: skloništu odmah, najkasnije u roku od tri dana, a veterinaru u roku od tjedan dana. Hitne brojeve — 112 i policiju na 192 — zovi kad je netko u opasnosti, kad pas trči po prometnici ili kad sumnjaš na krađu.

U svakom razgovoru reci isto: gdje, kada, kako izgleda, broj čipa i svoj broj. Zamoli da to zapišu — pronađeni pas možda stigne tek sutra.

Ostavi na mjestu nešto što miriše na dom. Svoju majicu, njegovu dekicu, zdjelicu s vodom. Pas koji se noću vrati na mjesto gdje te izgubio ima razlog ondje ostati i čekati. Ako možeš, vraćaj se na to mjesto redovito — ujutro, navečer, noću, kad je tiho.

Čip i upisnik — što provjeriti sada, a ne poslije

Pas ima čip pod kožom. Pomoći će — ali samo kad ga netko očita i kad je u upisniku tvoj aktualni broj.

• Čip ništa ne odašilje. To je pasivna oznaka s petnaesteroznamenkastim brojem koju čitač očita s nekoliko centimetara. Čitač imaju veterinar, sklonište, komunalni redar — a ne čovjek koji psa sretne u šumi. Čip dakle radi tek kad netko psa uhvati i nekamo odnese.
• Broj vodi u Upisnik kućnih ljubimaca. U Hrvatskoj svaki pas mora biti čipiran prije promjene vlasnika, a najkasnije u roku od 90 dana od rođenja. Čip ugrađuje ovlašteni veterinar, koji psa upisuje u Upisnik kućnih ljubimaca — središnju bazu ministarstva poljoprivrede (sustav Lysacan) — te izdaje putovnicu i izvadak iz upisnika. Promjene ne upisuješ ti, nego veterinar: promjenu vlasnika, uginuće i nestanak treba prijaviti u roku od sedam dana.
• Javni je popis pronađenih životinja. Skloništa moraju svaku pronađenu životinju upisati u Jedinstveni informacijski centar (JIC) s datumom i mjestom pronalaska i fotografijom u boji — i ti su podaci javni. Na jic.mps.hr u kartici „Pronađene“ i ti možeš pregledati pse u skloništima diljem Hrvatske.
• Provjeri što piše u upisniku. Ako se od čipiranja promijenio tvoj broj telefona ili adresa ili je pas došao od uzgajivača ili iz skloništa, postoji dobra šansa da upisnik vodi na nekoga drugog. Nakon vatrometa i oluja skloništa primaju pse čiji se vlasnik ne može pronaći; zagrebački Dumovec piše da pronađeni psi i mačke u većini slučajeva nemaju mikročip — a čip sa starim brojem ne pomaže više od čipa kojeg nema. Nazovi svog veterinara — broj čipa ima u kartonu psa i može reći gdje je i na koga upisan.
• Imaj broj čipa uz sebe. U telefonu, kao fotografiju putovnice ili izvatka iz upisnika. Svako sklonište to pita prvo.

Poslijepodne i navečer — kad se nije pronašao

• Isprintaj letke. Fotografija preko cijele stranice, dvije riječi „TRAŽI SE“, ime, mjesto i vrijeme nestanka, tvoj broj. Bez dugog teksta — ljudi ga čitaju iz auta i s bicikla. Zalijepi ih na stajališta, u trgovine, kod veterinara, na stupove blizu mjesta nestanka.
• Obiđi okolicu pješice, polako, s njegovom omiljenom stvari. Pas koji se boji neće se javiti — ali možda se pomakne kad čuje poznat zvuk zdjelice ili igračke.
• Provjeri mjesta gdje se može sakriti: grmlje, jarke, garaže, prostor ispod nadstrešnica, gradilišta. Uplašen pas traži tihi zaklon, a ne otvoren prostor.
• Nazovi skloništa drugi put i pogledaj JIC. Ujutro su zapisali tvoju prijavu; navečer su možda primili psa kojeg je netko primijetio tek poslijepodne.

Jedna stvar koja smiruje: sklonište psa ne daje odmah nikome. U Hrvatskoj sklonište pronađenog psa upisuje u JIC, gdje je javno vidljiv s fotografijom. Tek ako vlasnik u roku od 14 dana od objave u JIC-u ne zatraži povrat, sklonište postaje vlasnik psa i smije ga dati na udomljavanje. Tih 14 dana teče od objave, a ne od trenutka kad je pas pobjegao — zato JIC provjeravaj svaki dan. Vremena dakle imaš — ali ne i razloga za čekanje.

Noć

Najveći dio vremena dok je pas izgubljen ne odvija se u prvom satu, nego u prvoj noći. Nekoliko stvari koje pomažu:

• Tiha noć je tvoj saveznik. Bez automobila i ljudi pas čuje dalje — a i ti. Kad padne mrak, otiđi na mjesto nestanka i mirno ga pozovi.
• Svjetlo pomaže psu da pronađe tebe, a ne obratno. Svjetiljku usmjeri u tlo, a ne u oči.
• Ostavi otvorena vrata dvorišta ili garaže, ako živiš blizu. Psi se noću vraćaju kući češće nego što se misli.
• Vatromet i oluja: ako je pas pobjegao zbog buke, trčat će daleko i brzo, a sakrit će se tek kad buka prestane. Traži ga ujutro, a ne usred pucnjave — i traži dalje nego što se čini razumnim.

Kad se pronađe

• Nemoj ga koriti. Čak i ako ti je ovo bio najgori dan u godini. Pas će zapamtiti da povratak k tebi znači problem — i idući put vratit će se kasnije.
• Zahvali i odjavi potragu. Objavi u grupama, nazovi sklonište, skini letke. Ako je nestanak upisan preko veterinara, javi mu da je pas pronađen. Ljudi koji su pomagali to zaslužuju — a sljedećem tko traži psa oslobodit ćeš pažnju.
• Pregledaj psa. Šape, usta, trbuh. Ako je pio iz lokve ili nešto pojeo, prati ga dan-dva.
• Ukloni uzrok. Rupa u ogradi, olabavljena ogrlica, vrata koja ne dovraju. Pas koji je jednom pobjegao pobjegao je zato što je mogao.

Kako to izgleda s Tifikom

Ogrlica s GPS-om ne mijenja ništa od onoga što piše gore — mijenja samo to odakle kreneš. Umjesto od mjesta gdje je pas posljednji put viđen, kreneš od mjesta gdje je upravo sada.

• Prebaciš na praćenje uživo i lokacija se osvježava svakih nekoliko sekundi. Ne pogađaš smjer — ideš za točkom na karti.
• Upališ mu svjetlo i pustiš zvuk s telefona — i kad je kod kuće ili pokraj kuće. Psa u grmlju u pola jedanaest navečer prije ćeš pronaći svjetlom nego očima.
• Sigurna zona javit će ti kad je pas napusti. Za bijeg ćeš saznati prije nego što primijetiš prazan kauč.
• QR kod na kućištu je za nalaznika. Fotografira ga telefonom i otvori se stranica s imenom psa i gumbom „Pas je kod mene“ — bez čitača čipa, bez aplikacije. Ti dobiješ poruku i povežete se preko nas, a tvoj broj ne postaje javan.
• Ogrlica ne zamjenjuje čip. Čip je obavezan, trajan i ne može se skinuti. Ogrlica rješava suprotno pitanje — ne čiji je taj pas, nego gdje je taj pas, i to baš u onom satu o kojem govori ovaj članak.

Radi svugdje gdje ima pokrivenosti mobilnom mrežom, uključujući putovanja po Europi. A podatke o svom psu u bilo kojem trenutku možeš izvesti i poslati kome želiš.